mobilni telefon, u mraku mi sijaaaa.
ponedjeljak, 09.05.2011.
hello.
oduvijek me zanimalo što se dogodi kad se stavi žlica ili vilica grijat u mikrovalnu.Oo. samo ono nikad nisam imala hrabrosti probat, jer nemam baš neke želje demolirat stan, izazvat požar ili tako nešto. kabuuum? vrlo lako moguće.
nego, jedan dobronamjerni savjet. ukoliko nostite leće, nipošto nemojte ić radit gelirane nokte. jučer sam si umalo oko iskopala. al svejedno sljedećih mjesec dana me svaku večer čeka pola sata kopanja po bjeločnicama i piljenja živaca i crvenih očiju da bi izvadila šugave leće. ko zna možda poberem i neku upalu oka, odem u bolnicu i riknem? to baš nebi bilo u redu. propao bi mi plan o umiranju od prekomjerenog opijanja i ciroze jetre. dejm.
okej, dosta trkeljanja. ajmo sad na pravi post. eto baš mi je lijepo u životu:)
npr. lijepo je u školi gledat kako se svi bore za ocjene, ispravljaju, odgovaraju, a ja ladim dupe. a zašto ja ladim dupe? zato jer sam ja rintala od početka godine i nakupila si tih životno važnih ocjena, pa mi sad lepo svi mogu da poduvaju laganini. prava wannabe pametna, štreberica. majko budi ponosna!
i da samo za slučaj da je netko čitao prošli post; lupetala sam o tome kako se nemogu odlučit dal da napravim nešto što stvarno želim, ili poslušam zdrav razum.eto ja sam poslušala zdrav razum. tj. slušala sam ga jedno 2-3 tjedna, i onda sam sve stjerala u kurac, rekla sama sebi; "ovo je moj život, ako si ga ja oću komplicirat, nitko mi nema to pravo zabranit!" i napravila sam to što sam htjela.tipično moje ponašanje, jak karakter? odlučnost? ma nula bodova.
i skoro pa sam već sad požalila zbog tih nula bodova. to jest, još i nisam u potpunosti, ali zasigurno oću. znam da oću, i znala sam i prije da oću, ali neeee, nije mene to spriječilo u mojoj želji i namjeri, ne. glupo stvorenje.
al šta je je, sad sam se bar riješila nečega što mi je pilio mozak duže vrijeme, odabrala sam što ću napravit. i napravila sam krivo, al bar sam nešto napravila, ne?
iskreno se ispričavam što ovo nije bio još jedan dubokoumni, osjećajni post, al trenutno mi se nikakva sranja ne događaju pa baš i nemam potrebe za osjećajnosti ili pljuvanjem tuđeg karaktera. i zato, nema osjećajne pjesme, nema osjećajne slike, nema ništa. zapravo, eto link da se bar nasmijete ako ništa.;)
UDRIIII.
| 22:05 |
Komentari (17) |
On/Off |
Print |
# |
još jedan tužan dan, i sve me podsjeća na san, nek probudi me netko.?.
nedjelja, 17.04.2011.
baš me ono oraspoložilo, uđem na blog.hr, i gore vidim da 69 blogera piše post ili komentar.:33
jap, nedjelja je. i tako mi se neda. neda mi se ništa, neda mi se nikud. samo ležim i ne radim ništa cijeli dan. plus, knjiga iz kemije me opako gleda. stoji tu na stolu i utječe na moju savjest koja mi cijelo vrijeme pili: odgovaraš kemijuuuu. uzmi knjigu i kreni učiiit.
ma kurac mooj.
nego, ovo neće biti još jedan "AjdeIdemPilitSvimaMozakSvojomPatetičnostiJerJeNedjelja" post. mada bih i to mogla, ali čitajući 8595843938 statusa "danas je nedjelja", i još toliko statusa "prestanite sa statusima o nedjeljii!", jednostavno gubim volju za tim.
ovako, zvučat ću patetično, znam, ali blogovi zato i postoje jelda? da bi svi međusobno čitali tko je sretan, tko je tužan, kome ide u životu kome ne. i lijepo ostavljali komentare suosjećanja i savjeta itd. ne? zamislite da morate donijeti jednu odluku. nije to nikakva jakojako važna odluka koja će ti odrediti ostatak života, kao što je npr upis u srednju.. to je nešto relativno nevažno, što će ti eventualno odrediti raspoloženje sljedećih par mjeseci. toliko želim to napraviti, iako znam da je
pogrešno. znam da mi to vjerojatno neće donijeti ništa dobro u životu, i znam da trebam bar glumiti da imam jaki karakter i koliku-toliku odlučnost, i da mogu sebe natjerati da to ne radim. ali jebemu.
želiiim!. koga god pitaš za savjet, nitko te ne podržava. možeš se ti truditi i objašnjavati, ali ne. ako je pogrešno, onda je pogrešno. i gotova priča, točka na i. pogrešno je i to se nesmije raditi. ma mrrrš.
i šta sad? treba slušat razum ili srce? razum razum razum! čemu se opterećivati i bespotrebno si zagorčavati život? poslušaj razum i bit će ti lijepo divno krasno.maa najradije bi sve to stjerala u kurac. imam i ja pravo na svoje pogreške, imam i ja pravo raditi ono što možda i nije najpametnije. imam i ja pravo raditi ono što je potpuno pogrešno i što nebih trebala. imam ja pravo na sve to, ali imam i razum pa nemogu.al da ga jebeš, želim!
imam neki dar, za uvijek prekinuti stvar,
taman kada krene kako treba ja, nestajem.
preskačem poljubac za kraj,
preskačem "hvala" i goodbye",
odlazim, prije nego shvatiš,
što se događa.
ljubav je kao, hirošima.
ja sam Enola Gay,
ostavljam prašinu i bol.
točkica.
| 21:17 |
Komentari (49) |
On/Off |
Print |
# |
the memories remain.
srijeda, 13.04.2011.
Ponekad je stvarno lijepo znati da ima bar jedna osoba koja je tu za tebe. Osoba koja ne gleda samo vlastite interese, koja te ne pita "šta ti je?", samo zato jer je znatiželjna, već zato što joj je stvarno stalo. Osoba kojoj možeš pokloniti svoje povjerenje, i koja ujedno može svoje pokloniti tebi. Prijatelj nije onaj s kojim proživljavaš samo one lijepe stvari, zajebancije i smijeh do suza. Prijatelj je onaj kojemu ideš kad ti se dogodi totalni kolaps sistema, kad neznaš šta ćeš i kad jednostavno nemožeš zadržati suze. Prijatelj je onaj kojemu ćeš plakati na ramenu, koji će plakati stobom, koliko god to otrcano zvučalo. Prijatelj je onaj kojemu možeš reći sve, uključujući loše stvari koje si napravila, bez straha da će te osuđivati. To je pravi prijatelj, i zato kad ga nađeš, nemoj ga izgubiti zbog nekakve gluposti. Jer takav prijatelj, pamti se cijeli život.
Pa se sad pitaj, što mi vrijedi 3000 prijatelja na fejsu, ako nemam nekog takvog?
-ja imam, i sretna sam zbog toga, da sretnija ne mogu biti.
You thought you'd found a friend
To take you out of this place
Someone you could lend a hand
In return for grace.
It's a beautiful day
Sky falls, you feel like
It's a beautiful day
Don't let it get away!
točkica.
| 14:15 |
Komentari (14) |
On/Off |
Print |
# |
i know i`m not a hopeless case!
nedjelja, 03.04.2011.
Hej bok.
prošli post, ponedjeljak, 06. 09. 2010.
danas je 03.04.2011. hihi.:3
napomena; inspirirana sam nešto danas, pa ako neko skuži o čemo pričam, dobro. a ako ne,hjaa jebiga.
ajmo počet sa nezahvalnošću. iskreno, u zadnje vrijeme sve češće i češće zastanem i pitam se; "Zašto, zaista, zašto mi svi stalno kukamo i filozifiramo, žalimo se na život, na "ljubav", tvrdimo kako nam ništa u životu nevalja?". pogledala sam one svoje postove dolje od prije godinu dana. i divim se svojoj gluposti. ljubav? ma kako dijete od 13, 14 godina može znati uopće šta je to? pretjerivanje. malo je ljudi koji znaju cijeniti ono što imaju. malo je ljudi koji imaju sposobnost i volju zastati, okrenuti se oko sebe i pomisliti: "Hej! Ja imam i više nego što mi je potrebno." malo je ljudi koji će biti zahvalni na onome što imaju, koji neće olako shvaćati sve to. u tome je naš problem.
nezahvalni smo. nismo svjesni koliko nam je zapravo dobro.
al šta je, je, to je sve bit sazrijevanja. jednog dana, kad više nebudemo živjeli na maminoj i tatinoj grbači, kad više nebude bilo bake koja će uvalit đeparac da bi mi mogli bezbrižno kupit cugu i cigare i obližnjem dućanu, i ko prava buntovna djeca, otić negdje sa ekipom i zapit se jer je to špica, jednog dana, kad budemo sami rintali za svoje pare, sami zarađivali da bi imali za jest, tog dana ćemo shvatiti kako prije nismo bili svjesni koliko nam je bilo lijepo. koliko nam je upravo
sada lijepo, samo što nas previše pucaju hormoni da bi to shvatili, jelda?
svi smo mi kompletno sjebani. al bitno da kad netko nešto krivo napravi, kad se udana žena u Big Brotheru ide jebat sa Srbinom pred milijunima ljudi, onda se svi zgražaju. kurvaaa, droljaaa, treba ju ubit. ma daj molimte. jel to njen život, je. kao da smo sad svi, osim nje, kompletno, bezgrješni. neću sada reći da opravdavam njene postupke, al zasigurno ne opravdavam sve ostale koji ju sada gledaju s visoka i smatraju da su nešto posebno, samo zato jer kad su se oni fukarali okolo i radili pogrešne stvari, nije bilo kamere da ih snimi. što zapravo hoću reći? hoću reći da prvo treba sebe pogledat, a onda ići kritizirat druge kad već nemamo pametnijeg posla. svi mi činimo greške, neko veće neko manje, al naravno nije to važno, važno je za čije greške će se saznati. i naravno, važno je to što mi moramo živjeti s nečim. štagod da napravimo, to nama leži na savjesti, znalo se za to ili ne.
*zanimljivo je kako se čovjek može promijeniti u godinu dana.
i don`t ever wanna feel, like i did that day. take me to the place i love,
take me all the way.
točkica.
- razmjena linkova? komentar.
| 22:08 |
Komentari (22) |
On/Off |
Print |
# |
<3!
ponedjeljak, 06.09.2010.
pjevajte nesto ljubavnooo.
sigurno, tiho, sterilno.
pjevajte nesto ljubavno,
klinke svrsavaju na to.;)
nea vise postova.
a-a.:D
*do kad?
a do daljnjeg.xD
*a zasto?
a jer mise neda.:P
| 22:18 |
Komentari (6) |
On/Off |
Print |
# |
.it`s a beautiful day.don`t let it get away.
utorak, 11.05.2010.
helou.
nasla inspirativnu grupu na fejsu: svi koji tesko poklanjaju povjerenje ljudima."like".definitivno..kako bih primjerice ja mogla samo tako poklanjat povjerenje ljudima, i onda poslije se kajat zbog toga? naravno, kao i svi ostali, ucim na greskama..nakon svih onih razocarenja koje sam pretrpjela od osoba kojima sam najvise vjerovala, nakon svega onoga sto sam prosla, sad trebam zaista upoznati nekoga, shvatiti kakav je, i tek onda, kad sam uvjerena da necu opet biti sjebana, vjerujem toj osobi..povjerenje dode s vremenom.time i prijateljstvo..a sta je s onom gluposti, zvanom "ljubav", koja je tema tolikih razgovora koje cujem..tema tolikih postova na blogovima?.
N I S T A. to mi nije donijelo nista dobro u zivotu.i zato.ostavljam se toga..zar je bit svega u jebenim osjecajima i emocija? po mom misljenju, bar trenutnom
N I J E..ko to jebe..tolko osoba znam koje su se toliko puta sjebale zbog toga.ja vise necu.netreba mi.steta sta to nisam shvatila prije godinu dana..skratila bi si mjesece i mjesece bezpotrebne depresije.eh jebiga.kao sto sam vec napomenula..na greskama se uci.
.this.<3
♥
| 20:00 |
Komentari (18) |
On/Off |
Print |
# |
.dajem ti život, želim to da znaš.srce na dlanu, želim to da znaš.
ponedjeljak, 19.04.2010.
mrzim te.
mrzim te zato sto moras biti takav gad.
mrzim te zbog nacina na koji pricas samnom.
mrzim tvoj umobolni smisao za humor.
mrzim tvoj iritantni smjeh.
mrzim to sto nemozes biti ozbiljan kad bi trebao.
mrzim te jer nemas snage pogledat me u oci kad mi nesto pricas.
mrzim ljude s kojima se druzis.
mrzim tvoj "wannabe metalac" style.
mrzim te zato sto si tako ufuran u sebe.
mrzim te zato jer mislis da ti nitko nista nemoze.
mrzim te zato sto uvijek lazes.
mrzim te zato sto nikad ne zelis reci sto mislis.
mrzim te zato sto si kreten i zadnje prepotentno đubre na ovome svijetu.ali najvise od svega
mrzim sebe.zato jer te jednostavno
NEMOGU mrziti koliko god ja to zeljela.
| 21:57 |
Komentari (29) |
On/Off |
Print |
# |
.a catch in my throat.choke.torn into pieces i won˙t.no.
subota, 20.03.2010.
nevjerojatno.jučer onako puna optimizma idem ja na blog kao post neki izšvrljat.nemam inspiracije, svejedno moram nešto nakon mjesec dana.a danas sam od jutra cijeli dan doslovno tempirana bomba.a zašto?.jer neke stvari u vezi nekih ljudi jednostavno nemogu shvatiti.primjerice:.
ZAŠTO, neka mi neko kaže
ZAŠTO se neke osobe ponašaju ko da ih boli kurac za sve?
ZAŠTO se neke osobe zajebavaju pred drugima, iako je očito kad nije trenutak za zajebanciju?
ZAŠTO su neke osobe jednostavno tako ljubomorne i egocentrične, da ako nije po njihovom, onda neće biti nikako?
ZAŠTO mi neke osobe nemogu jednostavno reć u facu što misle i što ih smeta,a ne mi lajat iza leđa?
ZAŠTO ja moram toliko komplicirat stvari i time si sjebat sve sto me čini sretnom.?
ZAŠTO neke osobe jednostavno ne mogu šutit o nečemu kad im to kažem u povjerenju?
ZAŠTO sam ponekad ja ona koju svi krive, iako zapravo nisam kriva?
ZAŠTO se osobe koje me povrijede, nikad ne pokušavaju zamislit na mom mjestu?
ZAŠTO neki ljudi jednostavno moraju bit kreteni? i ono što me najviše muči od svega.
ZAŠTO neke osobe ponekad izbjegavaju druge osobe i lažu im, iako nemaju niti jedan smisleni razlog za to.???
.No, i don`t need an attitude adjustment. You just need to fuck of.
| 20:45 |
Komentari (33) |
On/Off |
Print |
# |
.krv i suze mogu teći.
utorak, 23.02.2010.
kako mrzim ovo vrijeme.tjera me u neku čudnu šugavu depresiju.kiša.kovrđžava kosa.-.-'.jabi sunce.jabi ljeto.jabi bila sretna.samo sto ja nebi bila ja kad nebi željela nešto što nemogu imati.al jebiga takva sam.rekao mi je netko neki dan, nebi sara bila sara kad si nebi iskomplicirala život do kraja.bogami se slažem.do kraja i preko.>.<.al opet jebiga.takva sam.kaže jedna lijepa pjesma koja mi je ovih dana zapela za uho..
[.sve je lako kad si mlad..svaka rana manje boli.baš te briga s kim ćeš leći.krvi i suze mogu teći.sve je baš lako.] .shvacam smisao stihova.al ne čine mi se realnima.bar ne iz moje perspektive.ništa se ne čini da je
lako.Zapravo, kao da je svaka stvar koju trebamo preći, koju trebamo zaboraviti,
teža od druge. Kao da tonemo i tonemo.u bezdan.i da nikada nećemo udariti o dno.Krv i suze mogu teći..ne samo da mogu teći.nego i teku..a da svaka rana manje boli?.Boli li zaista manje?.Onaj osjećaj kao da ti se srce para u 1000 komadića?.dođe ti da vrištiš.daLi to zaista može biti još
gore? Hoće li to boljeti još više kada odrastemo?.Jer ako svaka rana manje boli kad si mlad.šta se tek onda događa kad ostariš?.Koja nas bol onda tek ceka?.koju tek trebamo dozivjeti?.
Dali je zaista sve lako?. song.
[.zanemarite.trabunjam.]
*volimvas.
| 15:48 |
Komentari (14) |
On/Off |
Print |
# |
.Valentinovo.-.-
nedjelja, 14.02.2010.
*za početak.navigacija vam je gore.*
okej.kad su svi onda cu i ja.
[al ja cu pisati SVOJE misljenje.necu idealizirati i/ili kopirati tuđa mišljanja sa drugih blogova.]
Dakle valentinovo.dan zaljubljenih.jej.-.-.to je taako retardiran i komercijalistički praznik da nemože biti gore. Cijela
POANTA takozvanog "Dana zaljubljenih" je davanje ljudima priliku da bi sto vise para potrosili na razne medvjedice, svjece i awi-wawi srca.(okej riga miSe.-.-).Jebote ako vec imas nekog koga volis, njega ces voljet svaki dan a ne na jebeno Valentinovo. Ako postoji netko ko obožava Valentinovo, čestitam. ko voli nek izvoli. Al pokusajte to malo sagledat iz ove moje perspektive. Dakle da zakljucim..valentinovo je običan dan kojeg su amerikanci izmislili čisto zato da bi ljudi trošili više para. Zapitajte se malo..što mi točno slavimo na "Dan zaljubljenih"? Istina je da slavimo sv. Valentina, rimskog svećenika koji je pokušao preobratiti tamo nekog rimskog cara na kršćanstvo i zauzvrati je završio izmasakriran. (dobra poruka svima.ako želiš ljudima dobro, završit ces izmasakriran i bez glave na ramenima.).
Dakle ljudi.sto cemo za Valentinovo?.Prespavat cijeli dan? Ili se ubiti od vodke i sličnih supstanca?
ja sam za ovo drugo.(:
*antivalentine`s day rulls.*
PS.lucaaa.moja inspiracija.(: <3
| 19:01 |
Komentari (40) |
On/Off |
Print |
# |
.sklanjam te oblake..jer suza dosta je.
četvrtak, 21.01.2010.
sve je odjednom bolje.sretnija.veca zelja za zivotom.zajebancija.smijeh.^^
[.life is beautifuL.it`s true.]
dakle ljudii.odjednom me uhvatilo to nesto.pozitivaa.:D.i mogu reci da je osjecaj preejeben.stvari su nekako napokon na svom mjestu.nema vise nikakvih sranja u zivotu.kamoli suza.lakše je.neopisivo lakše..kad su tu osobe koje mi pomažu.bez kojih nemogu.<3.svaki problem je lakse rijesit..sve je lakse proci kad je tu netko ko ti pomaze..ko je uvijek tu kraj tebe da te tjesi..da jednostavno bude tu.tako da sam odsada pa nadalje hepi.i nikad vise necu ponovit iste greske.nikad..a prvom prilikom cu se naroljat ko stoka i zajebavat se ko nikad.^^.volimvaas.
*ma zavaravam samu sebe.-.-
valjda cu docekat dan kad cu napisat slican post.
samo da stvarno bude istina.
| 22:07 |
Komentari (68) |
On/Off |
Print |
# |
.helou.
ponedjeljak, 18.01.2010.
I can't run anymore,
I fall before you,
Here I am,
I have nothing left,
Though I've tried to forget,
You're all that I am,
Take me home,
I'm through fighting it,
Broken,
Lifeless,
I give up,
You're my only strength,
Without you,
I can't go on,
Anymore,
Ever again.
My only hope,
(All the times I've tried)
My only peace,
(To walk away from you)
My only joy,
My only strength,
(I fall into your abounding grace)
My only power,
My only life,
(And love is where I am)
My only love.
I can't run anymore,
I give myself to you,
I'm sorry,
I'm sorry,
In all my bitterness,
I ignored,
All that's real and true,
All I need is you,
When night falls on me,
I'll not close my eyes,
I'm too alive,
And you're too strong,
I can't lie anymore,
I fall down before you,
I'm sorry,
I'm sorry.
My only hope,
(All the times I've tried)
My only peace,
(To walk away from you)
My only joy,
My only strength,
(I fall into your abounding grace)
My only power,
My only life,
(And love is where I am)
My only love.
Constantly ignoring,
The pain consuming me,
But this time it's cut too deep,
I'll never stray again.
My only hope,
(All the times I've tried)
My only peace,
(To walk away from you)
My only joy,
My only strength,
(I fall into your abounding grace)
My only power,
My only life,
(And love is where I am)
My only love,
My only hope,
(All the times I've tried)
My only peace,
(To walk away from you)
My only joy,
My only strength,
(I fall into your abounding grace)
My only power,
My only life,
(And love is where I am)
My only love.
evaNescence - October.
Lyricsi govore sami za sebe.
voLimvas ljudi.<3
| 11:23 |
Komentari (16) |
On/Off |
Print |
# |